Hrvatski jezik

Get the Flash Player to see this player.

MARTA CEROVEČKI

objavljeno 25.04.2014. | pogledano 6,256 puta
MARTA CEROVEČKI
...senzualan glas...
    
Get the Flash Player to see this player.


Opis glasa:
Vedar, mladenački, sexy, baršunast

Jezik:
hrvatski, engleski (britanski naglasak)

Dijalekti:
štokavski

Starost glasa:
mladenački, srednja dob 

Radno iskustvo:
Station voice radio postaje Antena Zagreb, sales voice radio postaje ENTER Zagreb. 
Snimanje voiceovera za radio i TV reklame.
Snimanje edukacijskog materijala za učenje engleskog jezika.
Čitanje teksta za izradu zvučnog zapisa ispita državne mature iz engleskog jezika.

Glasovne vještine:
gluma, pjevanje, izuzetan sluh – mogućnost čitanja na engleskom, francuskom, španjolskom, talijanskom, njemačkom, poljskom. 

Poslušajte kako zvuči Marta i na Engleskom jeziku!

Sviđa vam se kako zvuči Marta?


"Gift of the gob"

Dok sam živjela u Engleskoj i studirala engleski i povijest umjetnosti, često su mi ljudi znali reći da imam „gift of the gob“, odnosno „darovitu gubicu“, kako bi se to najbliže moglo prevesti. Mene brbljanje oduvijek izuzetno veseli, a kad naiđem na nekoga tko ne govori moj jezik – ja naučim njihov. I to je bila situacija s većinom prijatelja iz Španjolske, Južne Amerike i Perua. Učila sam španjolski na cesti, kako bi se reklo, jer mi jezici idu i imam izuzetno dobar sluh pa lako skidam naglaske. 
Marta CerovečkiDakle meni je oduvijek strast valjda bila komunikacija – jednostavno me zabavlja nalaziti nove načine izražavanja, bilo kroz govor, glazbu, ples ili glumu. Iskreno vjerujem da zapravo nije potrebno birati jedan kanal izražavanja, već imati više holistiški pristup i kao umjetnik djelovati kompletno – dakle kroz sve navedeno.

Pogrešno je misliti da netko tko se bavi spikiranjem treba njegovati samo i isključivo svoj glas. Od izuzetne je važnosti disanje, i to dijafragmalno, zatim osvještavanje posture tijela, uklanjanje svakog nepotrebnog grča i napetosti… Naše cijelo biće je instrument u kojem ne smije biti zakočenosti ni blokada, da li mentalnih ili fizičkih. Apsolutno je nemoguće potpuno ukloniti sve te probleme, čim misliš da si uklonio jedan, postaneš svjestan drugog. No kao u svakoj vještini i disciplini, bitno je vježbati, raditi i usavršavati se. Ovdje ću opet spomenuti glumu. Ta riječ „glumiti“ u hrvatskom jeziku je nažalost preblizu značenju riječi „lagati“, dok je gluma, dobra, kvalitetna gluma, zapravo najbliže riječi „istina“. Kako bi se neka reklama ili najava najbolje pročitala, potrebno je pak i probuditi imaginaciju. Osvijestiti neke elemente teksta kroz kvalitete koje nam predočuje. No, kad spominjem korištenje imaginacije, ne mislim pritom da je potrebno čitati „bajkovito“, već pronaći istinu riječi koje izgovaramo. Tada nam slušatelji puno lakše mogu povjerovati, poistovjetiti se s idejom koju portretiramo i napokon uživati u našem izlaganju.


Sve je počelo uz Radio 101

Najranije sjećanje i neku percepciju spikera imam iz djetinjstva i slušanja Radija 101. Moj tata, arhitekt, uvijek je nešto crtao i projektirao i pritom slušao radio. Jako su me zabavljale njihove emisije, a sjećam se da sam tada bila zaintrigirana njihovim ugodnim glasovima i elokventnim izražavanjem. No ne sjećam se da sam maštala o tome kako ću postati spikerica. Iskreno, ja sam uvijek mislila da su svi spikeri novinari. Novinarstvo mi se nije dalo studirati. Znala sam da me zanimaju jezici i umjetnost, no kad sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu otkrila fonetiku i lingvistiku, potpuno sam se oduševila. Pravim spikiranjem počela sam se konkretno baviti mnogo kasnije i to ne posve planirano. Radila sam u jednoj marketinškoj agenciji i pisala reklamne tekstove. Kada bi se isti snimali u studiju, davala bi spikerima i glumcima upute i ponekad malo i sama odspikirala kako bi to otprilike trebalo zvučati. S vremenom sam se ohrabrila te počela i sama snimati. Pri tome su mi najviše pomogli dečki iz studija RKF, današnje Vibre. Nisu bili pretenciozni ni ograničeni idejama o „diplomiranim fonetičarima“ već su išli za svojim sluhom i srcem, kao i ja. Treba samo raditi – percipirati i činiti, percipirati i činiti… Ja ne vjerujem u sreću ni u čarobni talent. Vjerujem u osvještenost i u trening. 

Mislim da sam ipak o svemu tome najviše naučila kroz glumačke tehnike. Kako aktivirati i pokrenuti sve te divne komponentne koje oplemenjuju našu muzičku kutiju. Kako biti u istini i pri tome i opušten i fokusiran. Važno je znati tehniku toliko dobro da je možete potpuno zaboraviti i predati se momentu - tada se zapravo i mogu dogoditi najljepše stvari. 
Moje daljnje ambicije svakako su i dalje spikiranje, gluma, a i vraćanje svojoj prvoj ljubavi – pjevanju. Ponekad mi je smiješno da sam glas školovala za operno pjevanje, a sada samo govorim u mikrofon. U svakom slučaju… čujemo se! 

 

Galerija


Natrag na Hrvatski jezik

Komentirajte


Komentari (0)